Vrijeme: 17:35

Vrijeme je za našu igricu #2

Mate, nakon što se dobro isplakao i probudio u vlastitoj lokvi, idućeg dana jedva je otišao u vrtić.

Mate: Teta Veca, teta Veca, otac me pobijedio u našoj igri!
Teta Veca: Ajde, reci svojoj teti Veci sve.
...

(Toga popodneva Daniel dolazi kući te ugleda vreću kamenčića u kutu.)
Daniel (Tiho za sebe): Zašto se samo ne fiksira kao ostala djeca njegove dobi?
Mate: Tata, tata, dođi se igrati!
(Daniel dolazi)
Mate: Igra će biti ista kao jučer, samo što ovaj put igrač može maknuti proizvoljan broj kamenčića s jedne ili dviju hrpa te čak može uzeti različit broj kamenčića s dviju hrpa!
Daniel (Promatra hrpe, te uočava da se sastoje od 13, 21, 14, 28 i 6 kamenčića redom, te šutke stavlja n kamenčića na šestu hrpu.)
Mate: Jao tata, uvijek me podereš u ovoj igri!

Koliko je najmanje kamenčića Daniel mogao staviti da pobijedi?