Teorem NDH-3 nije dokazao naš Akademik već, u odnosu na njega, manje poznati matematičar Antoni Zygmund. Međutim, naš genij shvatio je da je konstanta 
u sljedećoj nejednakosti baš najbolja moguća dokazavši to uvrštavanjem vrlo netrivijalne slučajne varijable u nejednakost. Bio je toliko oduševljen postojanjem i drugih nejednakosti osim algebarskih u 2 i 3 varijable da je tom prilikom skrojio pozdrav kojim se i danas često koristi - "Zygmunda Dragog Slavimo", ili skraćeno "ZDS". Poseban slučaj teorema koji ga je toliko oduševio jest:
Odredi najmanji realan broj tako da za svaku slučajnu varijablu 
s konačnom varijancom vrijedi:
![P(X\ge \frac{2}{3}E[X] ) \ge \frac{1}{9}\cdot \frac{ E[X]^2}{Var X +U\cdot E[X]^2}](/media/m/5/1/0/5104df23d91f4b9e777c20f0d15f1628.png)
Teorem NDH-3 nije dokazao naš Akademik već, u odnosu na njega, manje poznati matematičar Antoni Zygmund. Međutim, naš genij shvatio je da je konstanta $U$ u sljedećoj nejednakosti baš najbolja moguća dokazavši to uvrštavanjem vrlo netrivijalne slučajne varijable u nejednakost. Bio je toliko oduševljen postojanjem i drugih nejednakosti osim algebarskih u 2 i 3 varijable da je tom prilikom skrojio pozdrav kojim se i danas često koristi - "Zygmunda Dragog Slavimo", ili skraćeno "ZDS". Poseban slučaj teorema koji ga je toliko oduševio jest:
Odredi najmanji realan broj $U$ tako da za svaku slučajnu varijablu $X\ge 0$ s konačnom varijancom vrijedi:
\[ P(X\ge \frac{2}{3}E[X] ) \ge \frac{1}{9}\cdot \frac{ E[X]^2}{Var X +U\cdot E[X]^2} \]
