Prvo rješenje. (Ivan Novak)
Mora vrijediti za sve .
Dokažimo da za svaki prirodan broj vrijedi: Definirajmo , Ako je prazan, nema se što dokazivati. Pretpostavimo da je neprazan i izaberimo proizvoljne brojeve , . Primijetimo da za svaki vrijedi . Zbog toga vrijedi redom Kako je , vrijedi .
Kako je , vrijedi .
Ako je skup beskonačan, možemo fiksirati i izabrati dovoljno velik takav da zadnja nejednakost ne vrijedi.
Ako je konačan, tada je beskonačan. Primijetimo da za svaki vrijedi . Iz toga slijedi da je ograničena odozgo najvećim elementom skupa . Kako je beskonačan, možemo fiksirati i uvrstiti dovoljno velik takav da zadnja nejednakost ne vrijedi.
Dakle, je nužno prazan, pa je tvrdnja dokazana. Primjenom dokazane tvrdnje puta dolazimo do zaključka da je za svaki .
Drugo rješenje. (Borna Šimić)
Mora vrijediti za sve .
Pretpostavimo suprotno, da postoji takav da . Tada za svaki različit od imamo: Budući da , barem jedan of nije nula. Prema tome, za svaki postoje za koje vrijedi Ako , vrijedi . Prema tome, uzmemo li , mora vrijediti . Uzmemo li dobivamo za sve .
Međutim, tada za svaki dovoljno velik, što je očito nemoguće, pa u ovom slučaju nema rješenja.
{\textbf{Prvo rješenje. (Ivan Novak)}}
Mora vrijediti $f(x) = m$ za sve $x\in \mathbb{N}$.
Dokažimo da za svaki prirodan broj $k\geqslant 2$ vrijedi: $$(x - y \mid f(x) - f(y) \land f^k(x)=m) \implies f^{k-1}(x)=m.$$
Definirajmo $A=\{l \in \mathbb{N} : f^{k-1}(l)=m\}$, $B=\mathbb{N} \setminus A.$ Ako je $B$ prazan, nema se što dokazivati. Pretpostavimo da je $B$ neprazan i izaberimo proizvoljne brojeve $b\in B$, $a\in A$. Primijetimo da za svaki $l<k$ vrijedi $f^{l}(b)\neq f^{l}(a)$. Zbog toga vrijedi redom $$a-b \mid f(a)-f(b) \mid \ldots \mid f^{k-1}(a)-f^{k-1}(b).$$
Kako je $f^{k-1}(a)=m$, vrijedi $a-b \mid m-f^{k-1}(b)$.
\\ Kako je $f^{k-1}(b) \neq m$, vrijedi $|a-b|\leqslant |m-f^{k-1}(b)|$. \\
Ako je skup $A$ beskonačan, možemo fiksirati $b$ i izabrati dovoljno velik $a\in A$ takav da zadnja nejednakost ne vrijedi.\\
Ako je $A$ konačan, tada je $B$ beskonačan. Primijetimo da za svaki $b\in B$ vrijedi $f^{k-1}(b)\in A$. Iz toga slijedi da je $f^{k-1}$ ograničena odozgo najvećim elementom skupa $A$. Kako je $B$ beskonačan, možemo fiksirati $a$ i uvrstiti dovoljno velik $b\in B$ takav da zadnja nejednakost ne vrijedi. \\
Dakle, $B$ je nužno prazan, pa je tvrdnja dokazana. Primjenom dokazane tvrdnje $n-1$ puta dolazimo do zaključka da je $f(x)=m$ za svaki $x\in \mathbb{N}$.
{\textbf{Drugo rješenje. (Borna Šimić)}}
Mora vrijediti $f(x) = m$ za sve $x\in \mathbb{N}$.
Pretpostavimo suprotno, da postoji $k \in \mathbb{N}$ takav da $f(k) \neq m$. Tada za svaki $x$ različit od $k, f^{n-1}(m)$ imamo:
$$x - k \mid f(x) - f(k)$$
$$x - f^{n-1}(m) \mid f(x) - m$$
Budući da $m \neq f(k)$, barem jedan of $f(x) - f(k), f(x) - m$ nije nula. Prema tome, za svaki $x > \max \{k, f^{n-1}(m)\}$ postoje $c_1, c_2 \in \mathbb{N}$ za koje vrijedi $$x - c_1 \leqslant |f(x) - c_2|$$
Ako $c_2 > f(x)$, vrijedi $x \leqslant c_1+c_2-f(x) < c_1 + c_2$.
Prema tome, uzmemo li $x > \max\{k+f(k), m+f^{n-1}(m)\}$, mora vrijediti $f(x) \geqslant x + c_1 - c_2$.
Uzmemo li $c = \min \{k-f(k), f^{n-1}(m)-m\}$ dobivamo $$f(x) \geqslant x + c$$ za sve $x > \max\{k+f(k), m+f^{n-1}(m)\}$.
Međutim, tada $$m = f^n(x) \geqslant f^{n-1}(x) + c \geqslant \ldots \geqslant f(x) + (n-1)c \geqslant x + nc$$ za svaki $x$ dovoljno velik, što je očito nemoguće, pa u ovom slučaju nema rješenja.