Funkcije i su najcesci zapis za najveceg zajednickog djeljitelja (Greatest Common Divisor) i najmanjeg zajednickog visekratnika (Lowest Common Multiple).
Primjetimo prvo da je i (Jer predznak broja ne mijenja njegove proste djeljitelje)
Funkciju mozemo racunati mnogo brze nego faktorizacijom, pomocu Euklidovog algoritma.
Euklidov algoritam koristi svojstvo da je (Tvrdnja 1).
Iz ove tvrdnje jasno vrijedi i da je , za bilo koji cijeli broj
Sam algoritam izgleda ovako:
ako
ako
ako
Tako na primjer imamo
O funkciji se nema sto pametno reci osim jednakosti break (Tvrdnja 2)
Dokaz tvrnje 1
Neka je najveci prirodni broj takav da i (dakle, ).
Ocito je da tako da je barem .
Pretpostavimo da postoji takav da i i .
Tada , , a je naveci broj koji djeli i i . Kontradikcija, dakle takav ne postoji.
Dokaz tvrdnje 2
Zapisimo s time da .
Znamo da to jest i to jest .
Kako je najmanji zajednicki visekratnik, a znamo da je barem , dobivamo sto se i dobiva uvrstavanjem u formulu
Primjetimo prvo da je i (Jer predznak broja ne mijenja njegove proste djeljitelje)
Funkciju mozemo racunati mnogo brze nego faktorizacijom, pomocu Euklidovog algoritma.
Euklidov algoritam koristi svojstvo da je (Tvrdnja 1).
Iz ove tvrdnje jasno vrijedi i da je , za bilo koji cijeli broj
Sam algoritam izgleda ovako:
ako
ako
ako
Tako na primjer imamo
O funkciji se nema sto pametno reci osim jednakosti break (Tvrdnja 2)
Dokaz tvrnje 1
Neka je najveci prirodni broj takav da i (dakle, ).
Ocito je da tako da je barem .
Pretpostavimo da postoji takav da i i .
Tada , , a je naveci broj koji djeli i i . Kontradikcija, dakle takav ne postoji.
Dokaz tvrdnje 2
Zapisimo s time da .
Znamo da to jest i to jest .
Kako je najmanji zajednicki visekratnik, a znamo da je barem , dobivamo sto se i dobiva uvrstavanjem u formulu